Policajac Marko Smažil proglašen je krivim za ubojstvo Mihaele Berak (20) te je na Županijskom sudu u Osijeku nepravomoćno osuđen na 18 godina zatvora. Presuda je izazvala snažne emocije kod obitelji ubijene djevojke, dok je obrana odmah po izricanju najavila žalbu.
Provjeri još i…
Pitanja o mogućem zataškavanju
Slučaj ubojstva Mihaele Berak, čiji je život prerano prekinut hicem iz službenog pištolja policajca Marka Smažila, od samog početka bio je praćen nizom kontroverzi i sumnji u pokušaj zataškavanja.
Prema izjavama roditelja ubijene djevojke, u prvim danima nakon tragedije širila se verzija događaja prema kojoj je Mihaela sama sebi presudila, što se kasnije pokazalo kao netočno. Obdukcija, forenzička analiza i iskazi svjedoka potvrdili su da je metak ispaljen s male udaljenosti i da je riječ o ubojstvu, a ne samoranjavanju.
Roditelji Mihaele Berak javno su progovorili o svom nezadovoljstvu načinom na koji je policija postupala nakon zločina, izrazivši bojazan da je netko pokušavao zaštititi optuženog zbog njegovog položaja u sustavu. Istaknuli su kako im nitko iz policije ili obitelji optuženog nikada nije izrazio sućut, a informacije koje su dobivali u prvim danima bile su zbunjujuće i kontradiktorne.
Sud je na kraju jasno odbacio obranu koja je tvrdila da je smrt nastupila iz nehaja ili samoranjavanja, a promjene u iskazima, manipulacija dokazima u stanu i hladnokrvno ponašanje optuženog odmah nakon zločina dodatno su produbile sumnje javnosti u vjerodostojnost prvotnog postupanja.
Iako do danas nije otvorena formalna istraga o eventualnom zataškavanju, slučaj je ostavio dubok trag u javnosti i pokrenuo rasprave o odgovornosti institucija, povjerenju u policijski sustav te potrebi za transparentnim postupanjem u slučajevima gdje su službenici pod istragom.
Institucionalna pozadina i pitanje političke odgovornosti
Slučaj Mihaele Berak, i sve okolnosti koje su ga pratile – od pokušaja da se smrt predstavi kao samoranjavanje, do javnog dojma da je isprva postojala zaštita za optuženog zbog njegovog statusa policijskog službenika – dodatno otvaraju pitanje institucionalne netransparentnosti i političke odgovornosti u Hrvatskoj.
Iako se pojedinačne propuste često pokušava prikazati kao izolirane slučajeve, šira slika pokazuje da se u pozadini i dalje odvija kultura prikrivanja, zataškavanja i zaštite moćnih. Kada institucije koje bi trebale štititi građane djeluju sporo, selektivno ili iskrivljuju činjenice, stvara se prostor za nepovjerenje u pravosuđe, policiju i samu državu.
U javnosti se sve više čuje pitanje: ako se pokušava zataškati ubojstvo – što se još može zataškati?
Ovakvi slučajevi ne mogu se odvojiti od političkog konteksta. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), kao stranka koja već desetljećima dominira političkom scenom i ima jak utjecaj na institucije, nije izuzeta od odgovornosti. Brojni korupcijski skandali povezani s HDZ-ovim kadrovima, zloupotrebe položaja, afere s pravosuđem i državnim institucijama, dodatno potvrđuju percepciju da kriminal i politička moć u Hrvatskoj nisu razdvojeni, već ponekad – duboko isprepleteni.
Ovaj slučaj postaje simbol šireg problema – sustava u kojem odgovornost nije jednaka za sve, gdje se položaj i pripadnost često ispriječe pred istinom i pravdom. Ako institucije ne djeluju jednako prema svakome, pitanje je koliko je pravna država uopće stvarna, a koliko iluzija.
Detalji presude – Smrt iz neposredne blizine
Policajac Marko Smažil je, prema presudi, 20. rujna 2023. godine oko 22 sata, u stanu u Cvjetkovoj ulici u Osijeku, iz službenog pištolja HS 9 mm ispalio metak u glavu mlade djevojke. Pogodak je uzrokovao prostrijelnu ozljedu glave i vrata, pri čemu su oštećeni glavna vratna arterija i vena, što je rezultiralo trenutnom smrću na mjestu događaja.
Sud je zaključio da je riječ o teškoj tjelesnoj ozljedi sa smrtnim ishodom te da je optuženi počinio kazneno djelo ubojstva s namjerom. U kaznu zatvora uračunava se i vrijeme koje je Smažil proveo u pritvoru od dana lišenja slobode, 21. rujna 2023.
Obrana proglašena kontradiktornom i nelogičnom
Sud nije prihvatio obranu optuženog, navodeći da je bila nelogična, kontradiktorna i neuvjerljiva. Naime, Smažil je tijekom procesa tvrdio da se Mihaela sama ubila, no forenzički nalazi, iskazi svjedoka i vještačenja pokazali su suprotno.
Iz iskaza svjedoka proizašlo je da se Smažil prema Mihaeli ponašao posesivno i manipulativno, dok su tehnička vještačenja pokazala da je pištolj bio ispaljen s udaljenosti od oko 30 cm, što je sud tumačio kao namjeru ubojstva. Nakon pucnja, policajac Marko Smažil je, prema nalazima, mijenjao spremnike, prao ruke i ponašao se hladnokrvno, što je dodatno opterećujući element u ocjeni njegovog ponašanja.
Emotivna reakcija obitelji žrtve
Presudu su u sudnici pratili roditelji ubijene Mihaele, otac Ivica i majka Jadranka, koja nije mogla sakriti emocije. S djetetom u mislima i kroz suze, majka je poručila da zadovoljštine nema, jer bol i tuga ostaju neizbrisivi. Istaknula je da obitelj optuženog nikada nije izrazila sućut, a otac Ivica je naglasio da je presudom potvrđeno kako je riječ o ubojstvu s predumišljajem.
Pravna borba se nastavlja
Odvjetnik obrane Mislav Srb najavio je žalbu čim primi pisanu presudu, dok je tužiteljica Jasmina Bošnjak izjavila kako će razmotriti mogućnost žalbe na visinu kazne.
Odvjetnik obitelji, Davor Ćavar, istaknuo je da su zadovoljni načinom na koji je vođen postupak te da osuđujuća presuda predstavlja djelomičnu potvrdu pravde, iako ne može nadoknaditi gubitak.
Smažil je uz zatvorsku kaznu obvezan platiti troškove suđenja u iznosu od 12.395 eura, a istražni zatvor mu je produljen do pravomoćnosti presude.
Težina jedne tragedije
Ovaj slučaj izazvao je snažnu reakciju javnosti, osobito zbog činjenice da je počinitelj bio policijski službenik, osoba s odgovornošću za javnu sigurnost i ovlaštenjem za nošenje oružja. Postavlja se pitanje institucionalne odgovornosti, ali i boljeg praćenja ponašanja službenika s pristupom vatrenom oružju.