Burger King je u München donio nešto što zvuči kao san svakog ljubitelja fast fooda – spoj dönera i burgera u jednom.

Nova kombinacija nosi naziv „Kebap Style Lover“, a na papiru spaja najbolje od oba svijeta. No, što se događa kada se meso s ražnja susretne s klasičnim burger pecivom?

Novi hit u Münchenu – ali ne u svim poslovnicama

Ovaj neobični „börger“, kako ga je sam Burger King nazvao, dostupan je samo u odabranim restoranima. U Münchenu ga zasad možete pronaći, primjerice, u poslovnici u Sonnenstraße, i to bez previše pompe – bez reklama na ulazu ili velikih natpisa. Tko ne zna da postoji, vjerojatno ga i ne bi primijetio.

U ponudi su tri varijante:

• s pilećim fileom (8,99 €),
• s jednim goveđim pattyjem (8,99 €),
• ili s dvostrukim pattyjem (11,29 €).

Uz to možete dodati ayran i pomfrit, što je simpatičan detalj koji spaja turski i američki fast food svijet. Na slici se vidi i vrećica chili pahuljica, no u praksi ih mnogi kupci – uključujući i nas – nisu dobili.

Izgled i prvi dojam: više döner nego burger

Na prvi pogled, stvarno izgleda kao döner. Burger King se potrudio i pakiranje učinio prepoznatljivim: bijelo-crveno logotip u stilu turskih fast food kioska, papir koji se lagano sjaji od ulja i miris koji odmah podsjeća na kebap-štand.

Kada ga otvorite, dočekuje vas pecivo sa sezamom – zlatne boje, meko, ali dovoljno čvrsto da drži sočne sastojke.

Već prvi zalogaj otkriva da je okus puno bliži döneru nego burgeru. Umak je jak, kremast i pun okusa češnjaka, jogurta i laganih začina poput kima. Povrće je svježe i hrskavo – rajčica, luk i krastavci stvarno odrade posao.

A što je s mesom?

Tu dolazimo do problema. Goveđi patty uopće se ne osjeti – toliko ga nadjača döner umak da biste bez problema mogli pomisliti da ga ni nema.

Piletina (koja se u originalu navodi kao pileća jetrica s roštilja) je mekana i ukusna, ali količinski premala. Ako želite jači mesni dojam, morate doplatiti jedan euro za dodatnu porciju.

Jedna starija gospođa ispred restorana rekla je isto: „Döner je jako fin, ali umaka ima previše. A mesa premalo.“

I to je zapravo poanta cijelog iskustva – balans se izgubio negdje između kebapa i burgera.

Presuda: ideja odlična, izvedba „a bisserl“ manja

Na kraju se sve svodi na to da je „Kebap Style Lover“ više kebap nego burger, i to nije nužno loše. Okus je zanimljiv, umak dominira, ali burger se raspada čim ga jače stisnete. Pita bi vjerojatno bolje držala cijelu stvar na okupu, no tada više ne bi bio burger.

Dakle, imamo svojevrsni „döner-dilemma“ – ukusno, neuredno i pomalo zbunjujuće. Je li to fast food revolucija? Ne baš. Ali vrijedi probati, makar iz znatiželje.

Naša preporuka: probajte ga barem jednom. Ako ništa drugo – dobit ćete priču za stolom, a možda i mrlju od umaka za uspomenu.

---